Kao da gledam stari list bukvara
iz kog sam nekad učila da pišem:
iste mašice, vatralj pokraj žara,
ista mišolovka s uhvaćenim mišem.
I mačka ista što nežno umiva
korpu mačića, sićušnih risova,
i ta lastina gnezda pod strehom siva
stajala su nekad vrh bukvarskih slova.
I te u reci večernje popevke žablje
vraćaju me na prve u bukvaru strane,
i ta šila, kose, motike i grablje,
kao da su iz njega preslikane.
I ćurani s repovima kao lire,
strogih, nad oko skupljenih, obrva,
srpovi što iznad nadstrešnice vire -
u bukvaru strana dvadeset i prva.
Iz bukvara su i ti pilići na senu
što vazdan šapca-lapca igraju se,
i ti petlovi u ogrtaču rumeni,
i na sedalu kokoši pokisle i kuse.
I ti ljudi palčići uz visoku kacu,
i vinske buradi ogromni trbusi,
i fenjer sličan velikom svetlacu
i jednooki na nebu mesec rusi.
iz kog sam nekad učila da pišem:
iste mašice, vatralj pokraj žara,
ista mišolovka s uhvaćenim mišem.
I mačka ista što nežno umiva
korpu mačića, sićušnih risova,
i ta lastina gnezda pod strehom siva
stajala su nekad vrh bukvarskih slova.
I te u reci večernje popevke žablje
vraćaju me na prve u bukvaru strane,
i ta šila, kose, motike i grablje,
kao da su iz njega preslikane.
I ćurani s repovima kao lire,
strogih, nad oko skupljenih, obrva,
srpovi što iznad nadstrešnice vire -
u bukvaru strana dvadeset i prva.
Iz bukvara su i ti pilići na senu
što vazdan šapca-lapca igraju se,
i ti petlovi u ogrtaču rumeni,
i na sedalu kokoši pokisle i kuse.
I ti ljudi palčići uz visoku kacu,
i vinske buradi ogromni trbusi,
i fenjer sličan velikom svetlacu
i jednooki na nebu mesec rusi.